Povijesna linija
Kada se što dogodilo u Topuskom?
Malo mjesto Topusko stoljećima je igralo veliku ulogu u stvaranju hrvatske države i samobitnosti hrvatskog naroda, uvijek je značilo nešto više nego samo korištenje neosporno kvalitetne termalne vode.
Povijest Topuskog počela je prije više od 3000 godina kada su Japodi došli na prirodne izvore termalne vode. Rimljani su ostavili prepoznatljive tragove termi za ratnike i rimske osvajače.
Najbrojniji su žrtvenici posvećeni raznim rimskim božanstvima, među kojima su za Topusko najznačajniji zaštitnici izvora i šuma: Diana, Silvanus, Silavanae, Libro, Libera i već poznati topuski par – sada latinizirani Vidasus et Thanae. Iz topuskih izvora izvađeno je mnoštvo raznovrsnih rimskih novčića iz svih perioda Rimskog carstva.
Slijedimo povijesni put kroz promjene imena, gotovo niti jedan grad u Hrvatskoj nije zabilježio toliko inačica svoga imena. Tri puta se Topusko nalazi u centru zbivanja i doživljava svoj razvoj i procvat: za vrijeme Rimljana, u periodu boravka cistercita i u 19. stoljeću za vrijeme Vojne krajine. Dva puta je imalo ulogu glavnog grada Hrvatske: u 16. stoljeću je sjedište biskupa i bana Hrvatske, a u Drugom Svjetskom ratu posljednje dvije godine rata je sjedište svih političkih i vojnih centara. Topusko je imalo burnu prošlost, u njemu se i oko njega uvijek nešto zbivalo; gradilo, rušilo, liječilo, molilo, živjelo i kroz njega prolazilo. Svi koji su se Topuskog dotakli ostavili su svoje tragove.
Jantarni grob
2. stoljeće – Najljepši i najvrjedniji nalaz iz topuskog rimskog perioda je „Jantarni grob“, nazvan po predmetima od jantara, iako su pronađeni i mnogi predmeti od keramike i stakla, koji pripadaju tipično grobnom inventaru. Jantarni predmeti su unikatni nalaz u našoj zemlji i svaki predmet predstavlja malo remek djelo rimske umjetnosti. Sav nalaz iz tog groba dokaz je visoke kulture življenja u ovim termama.
Petar Svačić
1097. – U bitci na Gvozdu pogiba Petar Svačić, pa narod prozva tu goru Petrovim Gvozdom, a kasnije Petrovom gorom, kako se ona i danas zove
Andrija II
1204. – Andrija II zavjetovao se da će za sretan povratak iz križarskih ratova sagraditi u Topuskom crkvu u čast Blažene Djevice Marije – zaštitnice Ugarske i Hrvatske, a upravu je namijenio crkvenom redu cistercita koje je osobiti cijenio. Radi toga traži dozvolu za gradnju od generalnog kapitula u Francuskoj
Opatija Bl. Dj. Marije
Od 13.-19.stoljeća u povijesti Topuskog dominira Opatija Blažene Djevice Marije koja je bila nosilac ne samo duhovnog nego gospodarskog, političkog i kulturnog života na cijelom području. Punih šest stoljeća održavala je kontinuitet postojanja imena i naselja. Smatra se da je to prva gotska građevina istočno od Francuske, a sigurno je prva u Hrvatskoj. Danas je ostatak portala zaštićeni spomenik kulture.
Obrana od Turaka
1530. – Sve veći i češći upadi Turaka, pustošenja i stradavanja naroda, bili su glavnim razlogom održavanja nekoliko Sabora u Topuskom u prvoj polovici 16. stoljeća. 1530. godine održan je Hrvatski sabor na kojem se raspravlja o obrani protiv Turaka, 1532. godine na svom zasjedanju Sabor se protivi iseljenju seljaka na sigurnija područja, 1533. godine niže plemstvo iz Topuskog upućuje saborsku ”adresu” kralju Ferdinandu tražeći povlastice. 1535. godine u Topuskom je održan Hrvatski sabor na kojem su donesene odluke o obrani zemlje od Turaka.
car Franjo I
1818. – Topusko posjećuje car Franjo I i nakon toga ubrzava se izgradnja modernog lječilišta.
Spomenica
24. lipnja 1818., uvodi se Spomenica kupališnih gostiju; počinje s Franjom II i kraljicom Karolinom Augustom
Sofija Jelačić
Sredinom 19. stoljeća u Topuskom često borave ban Josip Jelačić i njegova supruga Sofija, „U hvalu Toplica imam i to spomenuti, da je banica Sofija barunica Jelačićka rođena grofica Štokavska u ponjavi s kočije snimljena te tako i iz sobe nošena, pa je za nekoliko nedjelja prohodala i još u Topuskom plesala”.
Plaketa
1885.-1886. – O kvaliteti usluga i zadovoljstvu gostiju svjedoče dva međunarodna priznanja koje je Topusko dobilo kao najbolje kupališno mjesto i to od Budimpešte, čuvene po svojim vrhunsko uređenim termalnim kupalištima.
Julije Kempf
1929. – Julije Kempf objavljuje monografiju „Lječilište Topusko u Hrvatskoj“ s detaljnim opisom mjesta i okolice; „Tko je ikada prošao lijepom Banovinom i navratio se u lječilište Topusko, ne će moći nikako da ne utisne u svoju dušu trajne uspomene na Topusko i njegovu milovidnu okolicu. Bogatstvo povijesnih spomenika natječe se s bogatstvom prirodnih ljepota cijeloga kraja.“
ZAVNOH
8.-9.svibnja 1944., održava se 3. zasjedanje ZAVNOH-a, što postaje prvim Hrvatskim saborom na kojem su udareni temelji hrvatske državnosti
Otvorenje
2014. – Otvoren novouređen odjel fizikalne terapije, internistička ambulanta, te su renovirani apartmani. Završeni radovi obnove stolarije i fasade Petrova gora.
Svjedočanstva o ozdravljenju
Godine 1819.
katolički župnik Goršak iz Druge banske pukovnije moždanim udarom ostao je uzet na pola tijela, a i govor mu je bio nerazumljiv, no, već desetog dana liječenja kupkama u Topuskom mogao je bez ičije pomoći ući u kupke, a i govor je postao razumljiv, i za četiri tjedna mogao je ići u šetnju. Pri odlasku iz kupališta zadržali su se tragovi uzetosti još samo ručnog zgloba prema prstima, koja bi se mogla isto tako izgubiti nakon ponovnog liječenja u kupalištu u Topuskom.
Godine 1817.
gospođa zastavnika Ignaca Navića iz Slunjske pukovnije donesena je zgrčena u svim udovima u Topusko; četverotjedno korištenje tih kupelji oslobodilo ju je ne samo te bolesti, već je kasnije i zanijela, što prije nije mogla, smatrajući se neplodnom.
Godine 1819.
učiteljica Gonner iz Gline pola je godine bolovala od upale nožnog zgloba koja je odolijevala svim postupcima liječenja, i izazivala brojne napetosti; koristila je te kupke četrnaest dana, i time se izgubila i upala i bol izuzev otekline, no 8 dana nakon kupališnog liječenja posve je nestao i otok na zglobu.
Godine 1819.
neki je čovjek imao tri godine brojne kronične čireve po tijelu i artritske bolove sifilične prirode; nakon dvadesetodnevnih uporaba tih kupki, koje je uzimao naizmjence s blatnim kupkama, bio je oslobođen svih svojih zala, i ponovno spreman da preuzme svoju službu.
Godine 1817.
neki čovjek bio je preko godinu dana podložan osipu po cijelom tijelu iz sifilitičkih razloga; osip je odolijevao svim pokušajima izliječenja, a kupkama u Topuskom bio je za 6 mjeseci potpunoma izliječen.
Godine 1776.
jedan dječak iz okolice Karlovca ostao je nakon preboljenih boginja uzetih ruku i nogu, i deveti dan po upotrebi te kupelji vidio sam kako sam izlazi iz vode, a nakon tri tjedna posve se oporavio.
Godine 1819.
činovnik iz Possenitza zvan Antun Bežnjak imao je već tri godine lišajeve na tijelu, koristio je tu vodu kao kupke i kao piće i za 10 je dana posve ozdravio.
Godine 1780.
vojniku iz Banske granice bile su zbog venerične bolesti uzeti donji udovi, pa je i on ozdravio u kupalištu u Topuskom.