Povijesna linija
Kada se što dogodilo u Topuskom?
Malo mjesto Topusko stoljećima je igralo veliku ulogu u stvaranju hrvatske države i samobitnosti hrvatskog naroda, uvijek je značilo nešto više nego samo korištenje neosporno kvalitetne termalne vode.
Povijest Topuskog počela je prije više od 3000 godina kada su Japodi došli na prirodne izvore termalne vode. Rimljani su ostavili prepoznatljive tragove termi za ratnike i rimske osvajače.
Najbrojniji su žrtvenici posvećeni raznim rimskim božanstvima, među kojima su za Topusko najznačajniji zaštitnici izvora i šuma: Diana, Silvanus, Silavanae, Libro, Libera i već poznati topuski par – sada latinizirani Vidasus et Thanae. Iz topuskih izvora izvađeno je mnoštvo raznovrsnih rimskih novčića iz svih perioda Rimskog carstva.
Slijedimo povijesni put kroz promjene imena, gotovo niti jedan grad u Hrvatskoj nije zabilježio toliko inačica svoga imena. Tri puta se Topusko nalazi u centru zbivanja i doživljava svoj razvoj i procvat: za vrijeme Rimljana, u periodu boravka cistercita i u 19. stoljeću za vrijeme Vojne krajine. Dva puta je imalo ulogu glavnog grada Hrvatske: u 16. stoljeću je sjedište biskupa i bana Hrvatske, a u Drugom Svjetskom ratu posljednje dvije godine rata je sjedište svih političkih i vojnih centara. Topusko je imalo burnu prošlost, u njemu se i oko njega uvijek nešto zbivalo; gradilo, rušilo, liječilo, molilo, živjelo i kroz njega prolazilo. Svi koji su se Topuskog dotakli ostavili su svoje tragove.
Jantarni grob
2. stoljeće – Najljepši i najvrjedniji nalaz iz topuskog rimskog perioda je „Jantarni grob“, nazvan po predmetima od jantara, iako su pronađeni i mnogi predmeti od keramike i stakla, koji pripadaju tipično grobnom inventaru. Jantarni predmeti su unikatni nalaz u našoj zemlji i svaki predmet predstavlja malo remek djelo rimske umjetnosti. Sav nalaz iz tog groba dokaz je visoke kulture življenja u ovim termama.
Petar Svačić
1097. – U bitci na Gvozdu pogiba Petar Svačić, pa narod prozva tu goru Petrovim Gvozdom, a kasnije Petrovom gorom, kako se ona i danas zove
Andrija II
1204. – Andrija II zavjetovao se da će za sretan povratak iz križarskih ratova sagraditi u Topuskom crkvu u čast Blažene Djevice Marije – zaštitnice Ugarske i Hrvatske, a upravu je namijenio crkvenom redu cistercita koje je osobiti cijenio. Radi toga traži dozvolu za gradnju od generalnog kapitula u Francuskoj
Opatija Bl. Dj. Marije
Od 13.-19.stoljeća u povijesti Topuskog dominira Opatija Blažene Djevice Marije koja je bila nosilac ne samo duhovnog nego gospodarskog, političkog i kulturnog života na cijelom području. Punih šest stoljeća održavala je kontinuitet postojanja imena i naselja. Smatra se da je to prva gotska građevina istočno od Francuske, a sigurno je prva u Hrvatskoj. Danas je ostatak portala zaštićeni spomenik kulture.
Obrana od Turaka
1530. – Sve veći i češći upadi Turaka, pustošenja i stradavanja naroda, bili su glavnim razlogom održavanja nekoliko Sabora u Topuskom u prvoj polovici 16. stoljeća. 1530. godine održan je Hrvatski sabor na kojem se raspravlja o obrani protiv Turaka, 1532. godine na svom zasjedanju Sabor se protivi iseljenju seljaka na sigurnija područja, 1533. godine niže plemstvo iz Topuskog upućuje saborsku ”adresu” kralju Ferdinandu tražeći povlastice. 1535. godine u Topuskom je održan Hrvatski sabor na kojem su donesene odluke o obrani zemlje od Turaka.
car Franjo I
1818. – Topusko posjećuje car Franjo I i nakon toga ubrzava se izgradnja modernog lječilišta.
Spomenica
24. lipnja 1818., uvodi se Spomenica kupališnih gostiju; počinje s Franjom II i kraljicom Karolinom Augustom
Sofija Jelačić
Sredinom 19. stoljeća u Topuskom često borave ban Josip Jelačić i njegova supruga Sofija, „U hvalu Toplica imam i to spomenuti, da je banica Sofija barunica Jelačićka rođena grofica Štokavska u ponjavi s kočije snimljena te tako i iz sobe nošena, pa je za nekoliko nedjelja prohodala i još u Topuskom plesala”.
Plaketa
1885.-1886. – O kvaliteti usluga i zadovoljstvu gostiju svjedoče dva međunarodna priznanja koje je Topusko dobilo kao najbolje kupališno mjesto i to od Budimpešte, čuvene po svojim vrhunsko uređenim termalnim kupalištima.
Julije Kempf
1929. – Julije Kempf objavljuje monografiju „Lječilište Topusko u Hrvatskoj“ s detaljnim opisom mjesta i okolice; „Tko je ikada prošao lijepom Banovinom i navratio se u lječilište Topusko, ne će moći nikako da ne utisne u svoju dušu trajne uspomene na Topusko i njegovu milovidnu okolicu. Bogatstvo povijesnih spomenika natječe se s bogatstvom prirodnih ljepota cijeloga kraja.“
ZAVNOH
8.-9.svibnja 1944., održava se 3. zasjedanje ZAVNOH-a, što postaje prvim Hrvatskim saborom na kojem su udareni temelji hrvatske državnosti
Otvorenje
2014. – Otvoren novouređen odjel fizikalne terapije, internistička ambulanta, te su renovirani apartmani. Završeni radovi obnove stolarije i fasade Petrova gora.
Svjedočanstva o ozdravljenju
Godine 1801.
nekoj petnaestogodišnjoj djevojčici iz Like bile su nakon neke smrtonosne bolesti uzete noge tako da su je za sve potrebe morali nositi; uzeta je bila gotovo 10 tjedana, njezini su je roditelji donijeli u kupalište Topusko, i osmog dana, koristeći vodu dva puta dnevno, ustala je sama iz kupki, no ipak s teškoćama, ali za četiri tjedna bila je izliječena.
Godine 1818.
Njegova ekselencija karlovački grkokatolički biskup von Mioković donesen je u kupalište Topusko u posvemašnoj uzetosti ruku i nogu; bio je tako uzet da su ga morali nositi na obavljanje nužde; za tri tjedna liječenja kupkama mogao je sam izaći i prijeći stube te bez ičije pomoći sam polako hodati, a za šest tjedana pošao je i na dulje šetnje; samo mu je jedna ruka ostala nešto uzeta, jer je morao kupke napustiti zbog hladnog jesenjskog vremena.
Godine 1817.
gospodin satnik von Gyustebeg iz Prve banske pukovnije, živeći još i sad u Glini, više je godina tako patio od srčanog udara i opstipaciji da konačno nije mogao napustiti krevet, ozdravio je unutarnjom upotrebom mineralne vode Topuskoga koju je po propisu pukovnijskog liječnika dnevno pio osam tjedana u određenoj količini.
Godine 1819.
učiteljica Gonner iz Gline pola je godine bolovala od upale nožnog zgloba koja je odolijevala svim postupcima liječenja, i izazivala brojne napetosti; koristila je te kupke četrnaest dana, i time se izgubila i upala i bol izuzev otekline, no 8 dana nakon kupališnog liječenja posve je nestao i otok na zglobu.
Godine 1817.
desetnik Perenčević Prve banske pukovnije kome su više od godine dana oba donja uda bila tako zgrčena da su ga morali nositi, a koristeći to kupalište, mogao je već sam ići nakon 14 dana, a za četiri tjedna bio je sasvim izliječen.
Godine 1819.
katolički župnik Klemenčić iz okoline Karlovca tri je godine patio od uloga; upotrijebivši 30 kupki u Topuskom, otišao je zdrav kući.
Godine 1796.
neki stanovnik provincijalne Hrvatske dobio je padom na led osteoporozu desnog koljena, i za dvije godine je otok vidno napredovao tako da je noga postala uzeta; prepisao sam mu kupke u Topuskom i četverotjedno liječenje posve ga je opet podiglo.
Godine 1819.
trgovkinja iz Karlovca, Ana Popović, patila je već tri godine od opstipacije (lijenih crijeva) ona se u toj vodi kupala i pila je pa je sasvim zdrava otišla iz kupališta.